Sedef, šećer, ribarske mreže…

Inovacije u materijalima, projektovanju, izradi i tehnologiji ekrana… Ovo je samo „grubi“ uvod u budućnost proizvodnje pametnih telefona koja nam se – dešava.

Iz dana u dan pristižu informacije iz svih krajeva sveta o novinama kada je reč o mobilnim uređajima koji su postali neraskidiv deo naše svakodnevice. Unapređenja su brojna i razna; veliki igrači na globalnom tržištu pametnih telefona utrkuju se sami sa sobom, međusobno, ali i sa vremenom.

Staklo i aluminijum su, uz plastiku, materijali koji se najviše koriste u izradi ovih uređaja. Ipak, nisu jedini, a u budućnosti će tih materijala biti sve više. I to ne onih standardnih, uobičajenih, koje u dobroj meri možemo naći i u prirodnoj okolini, već i onih koji nastaju (i nastajaće) u laboratorijama širom planete. Govorimo o modifikovanim komponentama, o recikliranim ili razvijenim materijalima, koji će zbog pojedinih posebnosti pronaći mesto u ovoj industriji. Tako bar tvrde stručnjaci.

Ekrani

Silicijum, bakar, cink, kalaj, tantal, srebro… Jedan telefon sadrži oko 60 sirovina. I tu dolazimo do, recimo, one za koju kažu da je „jaka kao čelik, a laka poput plastike“. To je materijal koji su razvili istraživači sa Tehnološkog instituta Masačusetsa (MIT), za koji kažu da se lako proizvodi u velikim količinama i da je primenjiv pri izradi mnogo čega, pa i telefona. Prema njihovim navodima, višestruko je jači od neprobojnog stakla, a da biste ga razbili, potrebna je dvostruko veća sila u odnosu na čelik.

Veliku otpornost stakla za ekrane telefona obećavaju i naučnici sa Univerziteta McGill iz Montreala, a čija bi osnovna komponenta bio unutrašnji sloj školjki mekušaca, odnosno sedef. Osnovna karakteristika ovog materijala je ta da je on u suštini staklo, zbog čega ga je i moguće koristiti za panele. Ipak, njegova otpornost je sličnija plastici, zato što je sedef vrlo savitljiv i zato se ne raspada pri udarcu, pa je pet puta otporniji na udarce.

Njihove kolege sa kineskog Univerziteta Jilin otišle su korak dalje, pa tvrde da su razvile staklo koje je toliko čvrsto da ga je gotovo nemoguće razbiti! Ovaj materijal je, prema njihovim rečima, čvršći od dijamanta i bolje provodi toplotu od bilo koje poznate vrste stakla, zbog čega u njemu i vide potencijal u sferi izrade pametnih telefona.

Pametni telefoni i veštačka inteligencija (AI)? Pa, sve je prisutnija, ali opet i dalje nije maksimalno iskorišćena u svakodnevnom životu. To će se vremenom menjati, pa će AI u dogledno vreme biti u središtu upravljanja aplikacijama, opcijama i informacijama na telefonu. Sve to ide do BCI (Brain-Computer Interface) tehnologije, koja se zasniva na upravljanju uređajima pomoću misli. Govori se o posebnim napravama koje će direktno da šalju impulse u audio i vizuelne receptore i tako stimulišu ljudski mozak. A onda stiže i nanotehnologija, pa govorimo o pametnim sočivima koja nam sve podatke donose bukvalno u oko. Operativni sistemi budućnosti učiniće da s AI komuniciramo baš kao sa drugom osobom.

Baterije

Osim ekrana, novi materijali se sve više spominju i kada je reč o baterijama. Tako sa Monash Energy instituta stiže informacija da su razvili dugotrajniju, lakšu i ekološki prihvatljiviju alternativu konvencionalnim litijum-jonskim baterijama. Ovu priču „zasladio“ je šećer, na način da bi upotrebom aditiva na bazi glukoze na pozitivnoj elektrodi bilo moguće stabilizovati ovu tehnologiju, što u praksi znači da govorimo o baterijama budućnosti.

Ipak, baterije sljedeće generacije mogle bi da koriste materijal dobijen od drveća. Tim sa Univerziteta Brown, naime, razvio je materijal od drveta koji se koristi u čvrstim baterijama, koje su sigurnije i manje štete po životnu sredinu od sadašnjih baterija.

Istraživači s Univerziteta Michigan su, takođe, razvili snažniju i održiviju litijum-sumpornu bateriju, čija bi proizvodnja mogla da se bazira na recikliranju pancirnih prsluka i drugih proizvoda od kevlara. Takva baterija ima pet puta veću energetsku gustinu, a prednost litijum-sumpornih baterija je i u tome što tolerišu ekstremne temperature, u minusu i plusu. Uz to su održivije, a sirovine za njihovu proizvodnju lakše je nabaviti.

Reciklaža

Mnogo toga na temu novih materijala u izradi pametnih telefona vrti se oko – reciklaže. U nastojanjima da dođu do efikasnih, a ujedno i ekološki prihvatljivijih rješenja, mnoge kompanije i brendovi sve više okreću se upravo recikliranju. Jedno od takvih rešenja stiže iz kompanije Samsung, gde su za nedavno predstavljenu S22 seriju smartfona korišćene odbačene plastične flaše, ali i ribarske mreže.

„Galaksija za planetu“ naziv je njihovog petogodišnjeg plana s ciljem uklanjanja plastike u ambalaži i smanjenja proizvodnog otpada koji završava na deponijama. Korišćenje odbačenih mreža za ribolov, od kojih prave pelete od poliamidne smole koje potom koriste u izradi nekih tastera na telefonima, samo je deo ove njihove zelene inicijative.

Grafen

Istovremeno je tanak i fleksibilan, a odličan je provodnik. U pitanju je grafen, materijal koji „obećava“ revoluciju sveta tehnologije. Napravljen od čistog ugljenika, grafen je zapravo mreža načinjena od tog elementa koja je dve stotine puta jača od čelika. Istovremeno, ljudskim okom je gotovo nevidljiv!

Kao jeftina alternativa silikonskim i metalnim provodnicima, grafen s pravom važi za „čudo od materijala“ – vrlo je lagan te pogodan za primenu u tehnološkoj i elektronskoj industriji. Kada je reč o pametnim telefonima, njegova primena je moguća pri izradi baterija, ali još više za fleksibilne ekrane i čipove, s obzirom na to da se njegovom upotrebom, a zahvaljujući sposobnostima samohlađenja, izbegava pregrejavanje procesora.

Mada, ovde ne smemo zaboraviti ni jednu njegovu veliku „manu“ – grafen je materijal koji se teško proizvodi u velikim količinama. Rešenje možda leži u dvodimenzionalnim kristalima, umesto samo u grafenu. Naime, prema rečima Konstantina Novoselova, koji je dobio Nobelovu nagradu upravo za otkriće grafena, pomenuti kristali zajedno imaju veliku moć i potencijal, za koji su jako zainteresovani i proizvođači pametnih telefona.

Preuzeto iz m:agazina, m:tel.ba